utorak, 10. travnja 2012.

KULTURA STOLA


Lijepo uređen stol je nešto što može poboljšati ukupan dojam o serviranom jelu.  Da sve na stolu treba sve biti savršeno čisto i “uglancano” svi znamo. Nema gore stvari od one kada gosti pregledavaju pribor pa potajice brišu nož od nekih ostataka, pa makar oni samo bili od kamenca iz vode. Potrošiti 2-3 minute za dodatno usjajivanje pribora s mješavinom octa i vode  ne bi vam trebalo biti teško, pogotovo ako se radi o postavljanju svečanog stola.

Za lijepo postavljen stol bitan je kvalitetan stolnjak. Ja bih se uvijek odlučila za bijeli ili svjetlije boje za važne prigode, za one neobavezne lijep mi je i klasični, pomalo vintage kockasti. Pamučne salvete za svečane prigode su obavezne (za manje važne može i papirne), dobar porculan  i običan “rostfraj” pribor za jelo. Varijante s plastičnim, drvenim ili sličnim umecima na noževima i vilicama nemaju što raditi na stolu za svečanu prigodu, one su za svaki dan ili neku neobaveznu prigodu. Uglavnom što kod izabrali pazite da boje i stil budu usklađeni. Bolje manje boja, pa čak i sve bijelo nego da je prenatrpano.

Većina žena uz sve ostale važne obaveze nema vremena svakodnevno postavljati lijepo uređen stol. Moram priznati da i ja sama svečani stolnjak zbog težine održavanja (peglanja) postavljam svega nekoliko puta, najčešće na samom kraju godine.



Umjesto klasičnih stolnjaka možete koristiti i razne podmetače, najbolje od tkanine ili nekog pletenog stila, samo nemojte baš plastične ako ne morate. Nemojte sada misliti da imam nešto protiv plastike, takve i ja koristim za svaki dan jer su najpraktičniji za održavanje.

Možete koristiti i trake koje se prebace preko sredine stola. Bolje nikakav stolnjak nego papirni, od toga se ježim, ma kako praktičan bio. Izaziva mi dojam da domaćica smatra da ćemo joj samo “zaprljati” bijeli  pa nam daje ovaj jednokratni s kojim nema previše muke. Papirni jednokratni stolnjak je zapravo jedini kompromis na koji nisam spremna.



Vjerojatno i vas ponekad brine pravilan raspored pribora na stolu, pogotovo ako se radi o više slijedova hrane. Evo malog pojašnjenja:



A Ubrus

B Tanjur za posluživanje

(iz njega se ne jede, na njega se poslužuju drugi tanjuri s hranom)

C Zdjelica za juhu

D Tanjurić za maslac ili salatu

E Čaša za vodu

F Čaša za vino

G Čaša za crno vino

H Vilica za ribu (kraća je od one za meso)

I Vilica za meso

J Vilica za salatu

K Nož za meso

L Nož za ribu

M Žlica za juhu

N Mala žlica i vilica za desert

(obavezno je žličica okrenuta na jednu, a vilica na drugu stranu)

Pravilo kaže sa se s uzimanjem pribora kreće s vanjskih strana, nikako s onima koji su najbliže tanjuru. Ova pravila vrijede samo kod formalnih večera, ja sam više pobornik improvizacija i “free-style” uređenja stola po inspiraciji.

Rijetke su prilike kada se uopće koristi sav pobrojani probor, to svi znamo, za kućne prilike ljepše je urediti stol ležernije, vodeći se da nam tema uređenja stola bude prigoda zbog koje se prijatelji i rodbina uopće i okupljaju.





Velika zabuna se dešava kod čaša, evo kako to nalaže struka:



Ubruse naravno svi volimo mekane od finog pamuka ali svaka domaćica zna kako su velika gnjavaža. Zato se obične objede volimo papirne, a za svečane koristimo od tkanine. Mogućnosti slaganja ubrusa su brojne, evo nekoliko najatraktivnijih…



Rajska ptica, Strijela, Kruna, Za znatiželjne

Umjesto lijepog slaganja ubrusa vrlo su moderni i prsteni. Ima ih bezbroj vrsta, a mnoge kreativne domaćice vole napraviti svoje unikatne.

Pribor za jelo se može staviti i u “posteljicu” koja zahtijeva malo umiješnosti slaganja…ili jednostavno povezati vrpcom…

Za neformalna druženja bez klasičnog jela  najbolje je koristiti gotove “višedjelne” zdjele za grickalice i nareske.

Sireve je najljepše poslužiti na drvenoj dasci ili pladnju uz odgovarajući nož za rezanje.

Originalni “stolići” za serviranje narezaka:



Posebno mi se svidjelo ovo “drvo” na koje možete nabockati koješta (jagode, grožđe, sir, masline..) i time ukrasiti stol.

Za kraj, da bi ugođaj bio potpun, potrebno je ukrasiti stol cvijećem, svijećama ili nekim neobičnim “kreacijama” po izboru, te ponuditi dobro vino.

Upalite svijeće, pustite neku ugodnu i tišu glazbu kako se gosti ne bi morali nadvikivati i to je to!



Ništa od ovoga, naravno, neće spasiti domaćicu od katastrofe ako jelo ne uspije, ali pomoći može svakako. Uređenje stola je prilika da svaka domaćica pokaže svoju kreativnost. Ukoliko ste spremni za dodatni trud izaberite neku centralnu temu oko koje će se vrtiti svi detalji na stolu, npr. proljetnu, morsku, božičnu ili temu vezanu uz neku boju.



Evo nekoliko bonton pravila:

Rukom se jede: kruh, kifle, sendvič, rak, piletina, suhi kolači, dizani kolači, uštici, voće, masline, kukuruz u klipu

Velikom žlicom: juha, čorbica, neka variva

Malom žlicom: kava, sladoled, puding, kiselo mlijeko, jogurt, kuhano jaje, kompot, krema, maline, kupine, šumske jagode

Malom vilicom: predjela, kajgana jaje, jaje na oko, štrudla, torta, deserti

Vilicom: salata, neke vrste variva, tjestenina, krumpir, meso, paprikaš, riba, pite, burek, štrudle, palačinke

Nožem: služi kao pomoć vilici pri usitnjavanju nekog jela, ali se njime hrana ne prinosi ustima. Ne koristi se za usitnjavanje ili rezanje salate ili ribe.

Nije nepristojno piletnu jesti rukama.

Kruh se kida na zalogaje, ne grize se cijela šnita.

Špagete ćete jesti držeći žlicu u lijevoj ruci i u žlici ćete vilicom namotavati tjesteninu desnom rukom.

Kad jedete kuhano jaje, nožem skidate gornji dio jajeta i odstranjujete ga, a zatim žličicom jedete jaje.

Pri jelu pazite da laktove nikada ne držite na stolu i sjedite uspravno.

Kad jedete juhu, žlicu držite u desnoj ruci. Kad naginjete tanjur kad ste pri kraju s juhom, naginjete ga od sebe i uzimate juhu od sebe, a ne prema sebi.

Kad završi s obrokom, prvo žena ili starija osoba odlaže salvetu, kao znak da je završila s jelom.

Nepristojno je ako netko za stolom pripali cigaretu ako nisu svi gotovi s jelom.

Ova su pravila tek toliko da se nađu pri ruci ako ustreba,  svi znamo koliko je “slađe” kad se jede rukama, a osim toga u mnogim kulturama je to i pravilo.

Ja iskreno najviše volim kada se jelo priprema i konzumira vani, na izletu ili vikendici na roštilju ili na otvorenoj vatri, gdje nema nikakvih pravila i gdje je sve dozvoljeno, bitno je da su atmosfera i društvo dobri!

Nema komentara:

Objavi komentar